Sjedinjene Američke Države pokrenule su portal otvorenih podataka data.gov u svibnju 2009. godine sa 47 skupova podataka. Velika Britanija uslijedila je sa zatvorenom beta verzijom u rujnu 2009. godine i s potpunim otvaranjem prema javnosti u siječnju 2010. godine.
Danas data.gov raspolaže s preko 130.000 skupova podataka a data.gov.uk s preko 20.000 skupova podataka na kojima su nastale mnoge korisne aplikacije.
I Hrvatska će se uskoro pridružiti otvorenim vladama s pokretanjem prvog hrvatskog portala za otvorene podatke sagrađenog na otvorenom kodu – data.gov.hr – koji je najavljen početkom 2015.
Natjecanja za aplikacije i druge vrste manifestacija civilnog hakiranja pomažu u podupiranju razvoja velikih (i rastućih) zajednica koje se sada mogu okupiti i bolje surađivati. Rješenja do kojih te skupine dolaze sve su snažnija i mislim da se na njih s pravom gleda kao na dio odgovora na probleme s kojima se vlada suočava pri korištenju tehnologija i u efikasnom obavljanju posla.
U konačnici, natječaj za najbolju aplikaciju ima pozitivan i dugoročan ekonomski učinak, bez obzira na to dostavljaju li korisnu tehnologiju. Takvi natječaji kataliziraju grupe tehnologa unutar i izvan vlade, koji se zalažu za poboljšanje života stanovnika i posjetitelja
– Anthony Townsend, Smart Cities
Danas se mnogo građanskih hakiranja događa izvan natjecanja za aplikacije, ili čak izvan samih hakatona. Hakiranje je redovita aktivnost koja se događa svaki tjedan ili mjesec u raznim manjim lokalnim skupinama.
Nasuprot onom što sada mislite, “civilni hakeri” nisu vrsta hakera kojima je svrha činiti štetu – upravo suprotno. Civilni hakeri su tehnologisti, aktivisti, dizajneri, poduzetnici, inženjeri – svi koji su voljni surađivati s ostalima u stvaranju, građenju i inovaciji u izazovima njihovog susjedstva, gradova, općina, županija i države.
Pridružite nam se na CodeAcrossu
Od raznih opcija koje se iznose u posljednjih nekoliko godina s ciljem poboljšanja načina na koji vlada primjenjuje tehnologiju, smatram da postoje tri osnovne teme koje možemo identificirati:
- Reforma vladinog procesa nabave (jer se odnosi na akviziciju IT opreme).
- Izgradnja unutrašnje sposobnosti vlade da bolje upravlja IT projektima (osobito onim većim projektima).
- Postavljanje API-ja i puštanje otvorenih podataka kako bi se stvorila platforma na kojoj treće strane mogu razvijati nove aplikacije i usluge (“vlada kao platforma”).
Kako bi se riješio ovaj sveobuhvatni problem, potreban je svaki od ova tri pristupa u određenoj mjeri – sva tri trebaju biti u međusobnoj ravnoteži. Od ove tri teme, ona koji traži najradikalniji pristup od načina na koji vlada trenutno radi, jest onaj treći – pretvaranje vlade u platformu.
Opseg promjena koje se moraju primijeniti na trenutačni proces nabave zasigurno je ogroman, a vlade imaju dug put do stvaranja kapaciteta za uspješno upravljanje IT projektima kakvo vidimo u organizacijama privatnog sektora. No, napredak na tim područjima uključuje promjene – dramatične onoliko koliko bi morale biti – na postojećim procesima, a ne na izumu nekih novih.
Ideja o stvaranju vlade kao platforme i omogućavanju agencija da surađuju s vanjskim strankama (izvan tradicionalnih načina ugovaranja), kako bi razvile aplikacije za njihove izborne jedinice, mogla bi djelovati kao vrlo radikalna promjena. To zahtijeva od vlade djelomično odricanje od kontrole nad novim stakeholderima, razvijanje mehanizama za angažiranje i suradnju s tim stakeholderima te ponovno osmišljavanje svoje uloge u lancu pružanja IT usluga – kako ne bi više bili jednostran tvorac rješenja kojima se koristi vlada i koja se koriste za vladu, i kako bi omogućili drugima da sudjeluju u izgradnji.
Unatoč percipiranoj novosti ovog pristupa u svijetu tehnologije, iza nje je zapravo duga povijest oslanjanja na vanjske volontere koji su pomagali u provođenju važnih vladinih usluga – onih koje se nastavljaju i danas. Ustvari, postoji bogat spektar primjera koje možemo promatrati u suvremenom poslovanju vlade: ono uključuje oslanjanje vlade na vanjske volontere u pružanju osnovnih javnih usluga.
Vjerujem da su ovi primjeri ključni za informiranje o načinu na koji bi vlade trebale surađivati s vanjskim civilnim hakerima na razvoju novih rješenja koja mogu poboljšati učinkovitost vlade i kvalitetu usluga koje pruža.
Zainteresirani za ovu tematiku mogu se i ove godine pridružiti ekspertnoj skupini Programiraj za Hrvatsku koja ove godine organizira drugi po redu CodeAcross Hrvatska 2015 – događaj na kojem očekujemo uspostavu važnih čimbenika u pravu na pristup informacijama i otvorenim podacima uz korištenje slobodnog koda.
Na neki način, civilno hakiranje je manifestacija nezadovoljstva vladinim službama. I dok je vjerojatno nezadovoljstvo radom vlade u nekoj mjeri uvijek postojalo, širenje otvorenih podataka i moćnih, jeftinih alata za korištenje tim podacima za izgradnju novih aplikacija, omogućilo je građanima da izrade vlastita sučelja za interakciju s njihovom vladom.
Postoji obilje primjera koji ukazuju na to kako vanjski suradnici razvijaju rješenja baziranim na podacima koje pružaju i održavaju tijela javne vlasti kako bi ispunili očekivanja ili upozorili na problem čije bi rješavanje inače potpalo pod službenu odgovornost tijela javne vlasti.
Prije civilnog hakiranja, ljudi nisu mogli osmisliti vlastitu interakciju s vladom kakva im odgovara ili promijeniti način na koji se predstavljaju informacije i usluge vlade. Sada se to može vrlo lako učiniti. Za birokraciju to predstavlja ogroman izazov i, na mnogo načina, ogromnu priliku.