Vladimir Drobnjak

Lubenice tvrde od kamena

Lubenice su najstarije, najsamotnije i najljepse mjesto
na creskim visovima odakle se pogled pruza sve do Istre i daleke
Ancone. Kako se zivi u Lubenicama iz kojih je mladost davno
otisla ali zivot zilavo traje prepun sutljive samoce i patine vremena.

Put do...

Putuju oblaci Cresom odnoseci vedrinu preranog ljeta. u njedrima otoka, visoko iznad mora, kao da nicega nema. ni ljudi, ni kuca, tek jedna uska, krivudava cesta koja se uspinje kroz makiju i nakrivljuje kamene zidice. Kisom okupana stabla smokava i miris divljine, smrce, brnistre, miris pucine sto ga vjetar nosi iz daljine. To je Cres kojeg vecina turista ni ne primjecuje jureci glavnom otockom prometnicom prema hotelskoj industriji susjednog Losinja. A ovdje, po strani svega, od pamtivijeka zive malena sela - Podol, Zbicina, Pernat i najljepse, najstarije i najsamotnije od svih - Lubenice.

Iza nas ostaje Vransko jezero, najvece blago Cresa i Losinja cija voda (otkako je izgraden vodovod) donosi otocima novu kvalitetu zivljenja. Na raskrscu siri asfaltni krak vodi prema Valunu i njegovim ribarskim kucama, konobama i plazama. Onaj uzi i dalje se penje u susret creskim visovima. Ulazimo u Podol i trenutak kasnije vec smo izasli iz sela. Jer Podol je tek desetak kuca stisnutih jedna uz drugu, nekoliko kamenih staja i jedna velika, razlistala murva koju s njenog mjesta nisu mogli pomaknuti ni asfaltm ni automobili. Cesta prolazi s obje strane stabla koje je, eto, bilo tvrdoglavije od buldozera i lopata.

Vise se ne vide mali povrtnjaci Podola, promicu rijetka stabla stoljetnih maslina i ponovno smo okruzeni tisinom creskog kamenjara. Nailazimo na prometni znak koji kao da je preseljen s neke planinske ceste - crna pahulja na zutoj podlozi. Oprez, snijeg na cesti. Snijega, naravno, nigdje nije bilo, no zimi, kada sijecanj donese snijeg s Ucke i Gorskog Kotara, pu k Lubenicama postaje snijezno bespuce. Takav je Cres, surov u svojoj ljepoti, ljeti uzaren od sunca, zimi izbrijan mecavom.

Borova suma smjenuje makiju. Na prostranoj zaravni ispasa je za ovce. Creska janjetina nadaleko je poznata. Na drugom brdu, poput otoka na krsevitom moru pojavljuju se krovovi i zvonici Lubenica. Putem susrecemo Lubenicane koji odlaze u polja ili do ovaca na ispasi. Proslo je vrijeme popodnevnog odmora, valja raditi kao i svakog dana, svake godine, kako bi se od skrte zemlje otkinulo sto vise. Pogrbljena leda promicu puteljcima. Nema mladih ni u Lubenicama, ni u okolnim selima. A nekad ih je bilo, bilo je i mnogo vise obradenih polja. Govore o tome zidici obrasli zilavim biljem, granice nekadasnjih vinograda i povrtnjaka koje je vrijem progutalo.

More u dolini