Andrea Latinovic

Jace od vremena

Na srednjem dijelu Cresa, uz visoravni, nasuprot
mjesta Valun, smjestile su se Lubenice. Na samom vrhu
litice visoke 378 metara maleno je mjestasce za kakvo
smo vjerovali da postoji samo u bajkama.

Legenda o otocima Cres i Losinj kaze da je Apsirt, Medejin brat, bas ovdje izgubio zivot od sestrine ruke. Po njegovom se imenu ti otoci nazvase Apsyrtides. Cres? Malo se gdje moze vidjeti toliko ljepote na jednom mjestu. Neprohodni, vjetroviti, krseviti sjeverni obronci, ostre visoravni, juzni bronci koje ljuljuska maestral, a sa svih strana otok je u zagrljaju nevjerojatno kristalnog mora. Kamen je ovdje rodio kamen, ali i darivao velicanstvenu vegetaciju koja ponegdje dodiruje nasmijano nebo.

A gdje ce ljepota nego na ljepotu? Na srednjem dijelu Cresa, uz visoravni, nasuprot mjesta Valun smjestile su se Lubenice. Na samom vrhu litice visoke 378 metara, maleno je mjestasce za kakvo smo vjerovali da postoji samo u starim bajkama i legendama. No takvo mjesto postoji i u zbilji. Lubenice.

Stari su Rimljani, veliki osvajaci ovo mjesto nazvali Hibernicia te od njega napravili tvrdavu, zatvorenu s istocne strane obrambenim zidom s dvoja vrata, prakticki neosvojivu!

Udete li u Lubenice, odmah skinite rucni sat, zaboravite na vrijeme, zaboravite na brige, probleme, dosadnog sefa, neuzvracenu ljubav, napornu zenu (muza)... Lubenice pruzaju priliku da apsolutno sve zaboravite i prepustite se nevjerojatnom uzitku.

Male, kamene kucice sa otvorima za puskarnice, ukrasi na prozorima i vratima, zidici. Poput mikro-grada koji je ostao negdje zaboravljen u vremenu. Tek mali podsjetnik modernog vremena u kojem zivimo, i u kojem je sve novac - telefonska govornica na samom ulazu u mjestasce. Ubacite telefonsku karticu, i svijet Vam je nadohvat ruke, ovdje, u zaboravljenom vremenu. Ali, jedino sto mozete reci onome koga nazovete je - Boze, zar doista postoji nesto ovako lijepo?

Gledajuci s vrha visoke litice oko sebe vidite jedino - raj. Jer, pogled s vrha litice zaista ne moze biti nista drugo. I zacijelo bi ga svaki covjek tako zamislio, a Bog, ako bi ljude slusao, takvo mjesto stvorio.

Na sve strane puca fantastican pogled na beskrajno modrilo mora, otoke koji u njemu lijeno leze i kao da se valjaju. Stojeci na vrhu litice kao da ste na vrhu svijeta! Ispruzite visoko ruku i dotaknut cete nebo, dotaknut cete snijeg u oblacima koji plutaju oko Vase glave. A potom zahvalite nebesima sto su Vam dozvolila da uzivate u ovozemaljskoj ljepoti dosavsi u Lubenice.

Stojeci tako na krovu svijeta, ne vjerujuci vlastitim ocima da Bog moze stvoriti takvo remek djelo, iako je Njegova radionica svemoguca i nepredvidiva, posjetitelj ubrzo pocinje lelujati od osjecaja beskonacne opijenosti. Zanesenosti. Netko je jednom napisao, a onda su ga mnogi citirali: "Doci i umrijeti od ljepote."

Ovdje zivi cetrdesetak staraca. Mladih nema, odavno su vec otisli, trazeci valjda nesto modernije, nesto uzbudljivije. A starci pomalo vire iz svojih malenih kucica, ne vole bas pricati. Ipak smo mi neznanci, valja se dobro potruditi da bi se izvukla bar koja rijec iz starackih usta. Tek jedan od njih kaze, ali ne sa sjetom, vec onako, sasvim prirodno, da umiru jedan za drugim, i da gotovo svakog mjeseca jedan iz male staracke zajednice preseli na drugi svijet. I rukom pokazuje osmrtnicu na vratima kuce. Svoje staracke dane krate sjedeci u buffetu "Lubenicka loza". Ovdje piju vinu, ovdje razgovaraju, ovdje zive. I ravnodusno gledaju turiste koji se iskrcavaju iz svojih automobila, crveni u licu, pa onda jurcaju uskim kamenim ulicicama, ushiceni velicanstvenom ljepotom Lubenica i krajolika uokolo. A turisti gledaju starce. I tako se gledaju, dva svijeta, slucajno i samo za tren ispresijecanih puteva. Jedni druge ne razumiju...

Uskim kozjim stazicama posjetitelj se s vrha litice moze opresno spustiti do predivne pjescane uvale koju grli biserno more. A onda istim putem natrag na liticu.

U Lubenicama starci prodaju tresnje, zivotinjska krzna, ali i citave vjence cesnjaka, za koje drze da sigurno stite od svih vrsta uroka. U malenim se Lubenicama nalazi, ne biste vjerovali, i pet crkvica! Kako li su se samo tu smjestile?

Ovdje caruju macke. Tajanstvene, zelenooke, suljaju se iz svakog kutka mini-gradica, valjaju se zijevajuci po zidicima.

Grijeh je u Lubenicama govoriti glasno i remetiti uspavani mir. Jer, Lubenice su poput Trnoruzicinog uspavanog grada. Ali, ovdje ne treba princ, ovdje treba pustiti mir da pociva, da dugo spava, da se odmara, ovdje mir valja njegovati. I ne buditi ga.

Sve spava. Samo ne priroda, jer bura tuce, vjetrovi sibaju, kise padaju, nebo se otvra, sunce grije. Lubenice odolijevaju svim vremenima i nevremenima. Mjestasce stoji ida lje na vrhu litice, i kao da kaze vremenu koje na svakom drugom mjestu neumitno dolazi i prolazi: "Ne, vrijeme, ovdje ces stati. Lubenice su jace od tebe"...

Fotografije: Nadir Mavrovic